Oblik ugovora prema pravilima Zakona o obveznim odnosima

Svaka pravnoposlovna aktivnost ima neki oblik, pa tako i ugovor. Ne postoji pravni posao koji nema oblik. Pitanje oblika ugovora od velike je važnosti premda obvezno pravo stoji na shvaćanju njihove načelne neformalnosti koje proizlazi iz snažno prevladavajućeg koncepta konsenzualizma. Pitanje oblika važno je i kada se zakonom ili sporazumom ugovornih strana zahtijeva točno određeni oblik kao pretpostavka valjanosti ugovora, ali i kod neformalnih ugovora, i to posebno kada se postavi pitanje dokazivanja činjenica je li ugovor sklopljen, kada je sklopljen, što čini njegov sadržaj i dr. Pitanje oblika važno je s obzirom na uporabu računala, računalne tehnologije, elektroničkih sredstava komunikacije pa time i sklapanja ugovora elektroničkim putem. S obzirom na to, tradicionalni oblici postizanja suglasnosti volja (usmeni, pismeni, konkludentne radnje) često se kontekstualiziraju s obzirom na sadašnjicu i tehnološki razvoj te se nameće pitanje utječe li to uopće na njih, a ako utječe, kako se ogleda taj utjecaj. U ovome članku, držeći se relevantnih članaka Zakona o obveznim odnosima, predstavlja se i propituje problematika oblika kod ugovora obveznog prava.

1. Uvod
2. Formalni i neformalni ugovori
3. Načelna neobvezatnost oblika ugovora prema pravilima ZOO-a
4. Pisani oblik
5. Pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora
6. Raskid ugovora čiji je oblik propisan
7. Ugovoreni oblik
8. Pravne posljedice nepoštovanja obveznog oblika
9. Isprave